Osnovna škola Frana Krste Frankopana Brod na Kupi

Prilikom čitanja knjige dođe trenutak kada trebamo obilježiti mjesto gdje smo stali. Netko se sjeti i listovima napravi uši, dobro ih zaliže ili iskoristi najbližu kemijsku olovku, dok drugi (oni ipak malo nježniji) među stranice ubace komadić papira, razglednicu ili ravnalo. Neće biti neobično ako u knjizi zamislimo i naočale, sušeno cvijeće, kamen ili komadić jabuke. No, knjige su čuvari znanja i mašte. Čitajući, možemo otputovati na različite krajeve svijeta, doživjeti velike avanture i upoznati neobična bića. Stoga ih moramo čuvati, kako bi i čitatelji nakon nas mogli osjetiti čaroliju.

Povijest straničnika (eng. bookmark, bookmarker) stara je koliko i knjiga. Zajedno su se razvijali i mijenjali, sve do oblika kakve i danas poznajemo. Naime, prve su knjige bile papirusni svitci, a prvi straničnici točkice u boji, da bi u 15. stoljeću (nakon što je Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj) postali statusni simboli. Bilo je to doba kada su tek rijetki bili dovoljno bogati da posjeduju vlastitu knjigu i kada su se straničnici izrađivali po narudžbi. U tu su svrhu korišteni skupocjeni materijali poput svile, slonovače, ebanovine, zlata, srebra i dragoga kamenja.

U radionici posvećenoj izradi straničnika izabrali smo ipak nešto jeftiniju varijantu - hamer papir u boji, flomastere i voštane bojice. Čim su straničnici oživjeli, pobrinuli smo se da svi učenici i djelatnici Škole dobiju crvića koji će im uveseljavati čitanje i čuvati knjigu. U radionici su sudjelovale učenice – Katica Ivanišević, Laura Gadanec te Rebeka i Pamela Rupar. Razgovor s Laurom pročitajte u nastavku teksta.

Kako si pristupila izradi straničnika - koje si motive izabrala?

Radila sam srčeka, valovite crte, ravne crte, birala raznobojne straničnike, tužna lica, sretna lica, zbunjena lica, koristila razne boje. Nacrtala sam i dvije djevojčice (ženske straničnike).

Što ti je u tom procesu bilo najljepše, a što najteže?

Teško mi je bilo nakon što sam ih dosta ukrasila, smisliti nove motive i nova lica, a najljepše crtati i bojati, pogotovo kad bi mi ispali lijepi.

Opiši jedan od staničnika koji si izradila - kako izgleda i zašto bi ga izdvojila?

Izdvojila bi onaj koji mi je bio najljepši - narančasti, ljutitoga lica sa smeđim čuperkom i točkicama pa je izgledao kao da ima vodene kozice. Bio je smiješan.

Zbog čega misliš da je straničnik koristan?

Zato jer označuje stranice u knjizi, znamo na kojoj smo stranici stali s čitanjem, pa ne moramo kod sljedećeg čitanja tražiti stranicu gdje smo stali, savijati listove i uništavati knjige.

Što planiraš učiniti sa svojim straničnikom?

Stavit ću ga u lektiru, a kad završim, onda ću ga preseliti u novu knjigu i tako ću ga moći koristiti do kraja 8. razreda jer je u plastici, pa mi se neće uništiti.

           Sanja Milovac, knjižničarka

                                                                           Tihana Kruljac, asistentica u nastavi