Osnovna škola Frana Krste Frankopana Brod na Kupi

Prva aktivnost bila je individualna. Svaki je učenik trebao dovršiti započete rečenice koje se odnose na osobe i situacije iz neposredne blizine i svakodnevice. Učenici su ozbiljno prionuli zadatku. Pedagoginja je zamolila dobrovoljce da pročitaju svoje uratke. Ostali učenici znatiželjno su slušali kako razmišljaju njihovi suučenici o članovima svojih obitelji, o svojim strahovima, dosadi, snovima, željama itd. Sudeći po njihovim reakcijama iznenađenja i potrebi komentiranja, učenici su jedni o drugima saznali nešto novo.

Uslijedila je druga aktivnost naziva Prijeđi crtu.

Učenici su se poredali u ravnu liniju, a pedagoginja je čitala određene tvrdnje. Ako  je učenik prepoznao sebe u pročitanoj tvrdnji, trebao je zakoračiti naprijed (ispred označene linije). Ovo je vrlo emotivna i snažna radionica, u kojoj voditelj mora naglasiti  činjenicu da ukoliko je u nekom trenutku učeniku teško, on ne mora koraknuti (što je također oblik priznanja neke vlastite teškoće ili problema). Učenici su bili otvoreni i voljni surađivati. Pojedini su svojim korakom potvrdili postojanje određenih problema s kojima se suočavaju. Pedagoginja Škole Ingrid Šimičć je nakon svake tvrdnje pitala učenike kako se osjećaju te bi li mogli podijeliti svoje misli i osjećaje što su poneki, bez obveza, i učinili.

Učenicima se radionica svidjela te su izrazili želju za ovakvim načinom rada.

Ovime se je učenike nastojalo potaknuti na međusobnu razmjenu misli i osjećaja, na spoznaju da bez obzira na svoju vanjštinu, mnogi u svojoj nutrini nose određene teškoće, nemire, strahove i tuge.

Za učenike, učitelje, stručne suradnike te sve osobe uključene u odgojno-obrazovni proces, važno je ta stanja prepoznati, na vrijeme reagirati, te kod drugih  razvijati suosjećanje, te ukoliko zatreba, obvezno pružiti pomoć i podršku.