Učenici polaznici kreativne radionice „Maštokraj“ posjetili su Zagreb kroz koji ih je provela legendarna Crna kraljica (kazivačica Iva Silla) što je bila velika sreća, budući da tek jednom u stotinu godina poprima ljudski oblik i izlazi iz podzemlja, dok su u Etnografskom muzeju osjetili ritam afričkog djembe bubnja i izradili svoje prve afričke maske pod vodstvom Sama Bushare.
Crna kraljica bila je okrutna vladarica Medvedgrada koja je pokušala prevariti samog vraga – no, budući da joj plan nije uspio završila je ukleta i pretvorena u zmiju pa i danas, za kaznu, gmiže vlažnim podzemljem grada. Prvo nas je povela kroz svoje mistične tunele, a zatim uspinjačom odvela do vidikovca gdje je započela priču o srednjovjekovnom Gradecu (Griču) i Kaptolu, uspavanim zmajevima i nekim neobičnim zanimanjima poput gradskog topnika, nažigača i noćobdije. Čitavim putem pratili su nas i street art murali, umjetnički oslikani zidovi koji također pričaju priču o važnim povijesnim osobama – pa smo se tako susreli s Nikolom Teslom, Slavoljubom Penkalom, Davidom Schwarzom, ali i Gulliverom iz romana J. Swifta – Gulliverova putovanja. Slušali smo i priče o Mariji Jurić Zagorki, A.G. Matošu i Augustu Šenoi, što je bio lijep i slikovit način upoznavanja s glavnim gradom.
Etnografski muzej bio je odlična prilika da aktivnosti „Maštokraja“ spojimo i s projektom Škole za Afriku. Prvo nas je kustosica Anastazija Cvitković provela kroz Stalni postav gdje smo se upoznali sa zbirkama Mirka i Stjepana Seljan te Dragutina Lermana, poznatih putnika i istraživača koji su Muzeju ostavili vrijedne predmete koje govore o načinu života u afričkim selima, a zatim nas je preuzeo učitelj djembe bubnjeva – Sam Bushara, koji je inače porijeklom iz Sudana i koji je s nekoliko odsviranih ritmova započeo priču o poznatom afričkom bubnju. „Legenda kaže da je u jednom selu žena u drvenoj posudi mljela žito i da je od siline udarca probila dno, nakon čega je odbacila staru posudu na kojoj se slučajno našao i dio kozje kože. Kada je sunce osušilo kožu, starac je njome odlučio zakrpati uništeno dno i tako su shvatili da udarcem po površini kože nastaju različiti tonovi. Ljudi su jedni druge dozivali da vide ovaj neobičan instrument sa „Djembe! Djembe!“ ili „Dođi! Dođi!“ i tako je otkriven djembe bubanj koji je tradicijski instrument Zapadne Afrike, a čiji se zvuk proširio ostatkom svijeta.“ Bio je to mnogima prvi susret s ovakvim instrumentom, a da je za njegovo sviranje potrebno puno vježbe uvjerili smo se tijekom radionice koju smo završili s velikim osmijesima na licu, nakon čega smo ruke „uprljali“ glinom i izradili svatko svoju afričku masku.
Na putu prema kombiju zvuk nas je odveo i do jednog uličnog svirača iz Južne Amerike. Bio je to jedan lijep dan u kojemu su nas priče, glazba, mašta i kreativnost poveli na različite strane svijeta, ali i daleko u srednji vijek.
Posjet Zagrebu vodile su knjižničarka Sanja Milovac i pedagoginja Ingrid Šimičić, a vozio nas je domar Goran Pernjak.
U školskoj godini 2017./2018. igrat ćemo se i učiti. I dok učimo igrat ćemo se i dok se igramo učit ćemo, a sve zbog ovogodišnjeg školskog projekta ,,IGRA''.
