Osnovna škola Frana Krste Frankopana Brod na Kupi

8. ožujka slavimo Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena). Ideja da se jednom godišnje obilježava i potiče dostignuća pripadnica ženskog roda zaživjela je u Americi, početkom 20. stoljeća (1909). Žene su i prije navedene godine prosvjedovale, štrajkale, ukazivale na loš položaj u društvu i tražile emancipaciju, no sve izraženiji problemi nastajali su njihovim većim uključivanjem u proizvodnju. Bilo je to doba industrijalizacije i izrazito loših radnih uvjeta, zbog čega počinje jačati svijest o važnosti javnog polemiziranja i ukazivanja na nejednakost.

Godine 1910. na prijedlog njemačke aktivistice i članice Međunarodnog radničkog pokreta – Clare Zetkin, u Kopenhagenu je donesena odluka da se 8. ožujka proglasi Međunarodnim danom žena. Time se podržala uspomena na veliki prosvjed američkih žena, kada je oko 15 tisuća radnica prošetalo ulicama New York-a tražeći pravo glasa, kraće radno vrijeme i bolje plaće. Ubrzo su američku inicijativu podržale i radnice u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, a potom se pokret proširio i na Rusiju.

Mnogi su režimi nastojali ugušiti ovu borbu. Često su se, umjesto nejednakosti i lošeg društvenog položaja, u prvi plan gurale ideološke i političke konotacije. Tako se, početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, prestao obilježavati Dan žena i to pod „teretom“ da se vezuje uz  komunizam. No, ponovo su ga počele slaviti feministkinje 60-ih godina, a nakon što su godinu 1975. Ujedinjeni narodi obilježili kao Međunarodnu godinu žene, 8. ožujka je i službeno postao datum kojim slavimo napredak i težnju za socijalnom i političkom jednakošću žena u čitavom svijetu. Obzirom da je emancipacija dugotrajan proces, koji se ovisno o geografskom položaju razvija različitim tempom, obilježavanje Međunarodnog dana žene ne gubi smisao.

Važno je istaknuti da je upravo zahvaljujući radničkim prosvjedima napravljen pomak prema osiguravanju osmosatnog radnog vremena u tvornicama, plaće muškaraca i žena izjednačene su, kao i pravo glasa, a žene su osim uloge supruge, majke i domaćice izborile pravo na ekonomsko osamostaljivanje.

Znate li da u doba novinarke, spisateljice i aktivistice Marije Jurić Zagorke (rođene 1873.) nije bilo društveno prihvaćeno da se žena bavi politikom i novinarstvom? Redakcija Obzor više od 10 godina skrivala je njen identitet pod raznim muškim pseudonimima (Jurica Zagorski, Iglica, Petrica Kerempuh...), a zbog sramote što žena piše političke tekstove u uglednom listu, morala je sjediti u posebnoj prostoriji, izvan redakcije u kojoj su bili muškarci. Više o životu i karijeri prve novinarke u jugoistočnoj Europi i jedne od naših najčitanijih književnica, možete pročitati u Zagorkinoj autobiografiji – Što je moja krivnja?

Malim koracima mijenjamo svijet pa stoga ostanimo pažljivi prema svakom živom biću. Sretan nam Međunarodni dan žena!              

                                                                            Sanja Milovac, knjižničarka