Odrasla je u višečlanoj, dvojezičnoj, skromnoj hrvatsko-romskoj obitelji. Od malih nogu bila je svjesna svojih poteškoća. Kaže da je bilo trenutaka kada se sramila svoga invaliditeta, ali  to sada pripada prošlosti. Danas dignute glave razbija predrasude, bori se i trudi ostvariti svoj cilj, postati magistra edukacijske rehabilitacije, dokazati društvu da krilatica „sve se može kad se hoće“ u njenom slučaju apsolutno ima smisla.

Martina je nakon završene osnovne i srednje  škole, upisala Edukacijsko rehabilitacijski fakultet u Zagrebu. U Zagrebu je uspješno studirala do treće godine preddiplomskog studija, nakon čega dolazi do nagle, neočekivane promijene u životnim okolnostima radi jednog ispita koji se pokazao kao nepremostiva prepreka, te nastavlja  istoimeni studij u Mostaru. Za svo to vrijeme smještena je u studentskom domu. Obitelj viđa svakih mjesec-dva dana.

Martina je iznimno zanimljiva sugovornica. Obzirom da je osoba s invaliditetom i studentica u drugoj državi, nerijetko gostuje na raznim predavanjima, događanjima, manifestacijama, gdje svojim primjerom  potiče druge da se zauzmu za sebe i ostvare svoje potencijale bez straha i sumnje.Vrlo zdravo i realno gleda na sebe, svoje mogućnosti i perspektivu.

U mnogim situacijama pokušava senzibilizirati užu i širu javnost o tome kako osoba s invaliditetom ima ista prava, iste želje, potrebe i planove kao i osoba bez invaliditeta.

Kada je riječ o planovima za budućnost, kaže da je jedino sigurna da želi raditi u struci, te da  joj je manje važno u kojoj državi će pronaći posao.

Na početku svoje karijere, praktičan dio obavila je u našoj školi, Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi, na čemu je vrlo zahvalna.  

Osnovna škola Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi ponosna je na svoju bivšu učenicu kojoj želi dobro zdravlje i ispunjenje njenih poslovnih i privatnih planova.

Ingrid Šimičić, pedagoginja Škole