Kapljica volje i jedna alatka, doslovno je sve što je bilo potrebno da bi školski okoliš zablistao u svojem  novom ruhu. Grabljanje lišća, obrezivanje i bijeljenje voćaka, kupljenje smeća, sadnja novih ukrasnih grmova samo su neke od aktivnosti kojima se veselo društvo posvetilo. Učiteljice su dovele muževe, sinove i kćeri, učitelji svoje žene, djeca roditelje i za tili čas, točnije od 9 do 12 sve je bilo gotovo.

         Istovremeno s OŠ Frana Krste Frankopana i Udruga Kupa imala je svoju radnu akciju čišćenje okoliša te su se radne snage raspodijelile. Uočili smo da je i HRT došao napraviti reportažu o dobrovoljnoj akciji s obzirom da su takve akcije, nažalost, današnjih dana sve rjeđe.  

         Još jedanput ljudi dobre volje dokazali su  da se sve može kad se hoće, te im se stoga treba i javno zahvaliti. Posebno učiteljima i ravnateljici Škole, braći Gretić, obiteljima: Šokčević, Gadanec i Rupar koje se oduvijek odazivaju sličnim akcijama te gospođi Skladany.

 Žalosno je, ali upravo zbog toga treba naglasiti da se iz Zapolja Brodskog akciji nije odazvao niti jedan učenik i niti jedan roditelj. To je tužno jer odašilja poruku kao da Škola uopće nije njihova i kao da ih uopće nije briga za nju. Isto vrijedi i za Gusti Laz tzv. Pilanu čija djeca čine više od 50 % populacije Škole, a jedino lijepo i drago lice koje je došlo pomoći, bila je učenica 5. razreda Katica Ivanišević. Upravo takvi, poput male Katice, daju nama učiteljima snagu i volju da ustrajemo, da idemo naprijed te dojam da sve što činimo nije uzaludna borba s vjetrenjačama.

         Hvala ti Katice!

                                                        Ana Derenčinović