Učenici, a i uključeni učitelji, imali su priliku vidjeti kratke umjetničke filmske uratke na temu kruha. Neki su učenici poduzeli manje istraživanje o porijeklu određenih namirnica pa smo se tako još jednom prisjetili kako mnoge namirnice koje danas doživljavamo kao nešto uobičajeno i svakidašnje, nekada – prije velikih zemljopisnih otkrića – naši krajevi nisu poznavali. Tako npr. ono što danas smatramo tradicionalnom kuhinjom naših krajeva zapravo ne bismo mogli zamisliti bez namirnica kao što su krumpir, rajčice, paprike, kukuruz i mnoge druge koje smo u Europu uvezli iz Amerike tek nakon njezina otkrića od strane europskih naroda. Osim zemljopisom, pozabavili smo se i poviješću pa smo tako pratili neke od najčešćih žitarica današnjice na njihovom putovanju od toga kako su se i gdje uzgajale nekad, do toga kako se i gdje najviše uzgajaju danas.

Dio učenika imao je zadatak upoznati se s načelima zdrave prehrane prema preporukama nutricionista te ustvrditi u kolikoj se mjeri naša školska kuhinja pridržava tih načela. U te svrhe učenici su pratili školski jelovnik tjedan dana, marljivo zapisujući i analizirajući namirnice kako bi na kraju došli do vrlo zadovoljavajućih rezultata s obzirom na kvalitetu, raznovrsnost i nutricionističku vrijednost školske prehrane.

Posebno je bilo zanimljivo upoznati se s kemijskim sastavom nekih namirnica koje su nam potrebne u pripremanju kruha  – primjerice kvasca i soli. Istražili smo oblike u kojima ih možemo pronaći u prirodi te načina na koji kvasac djeluje. Naposljetku, u način djelovanja kvasca učenici su se mogli uvjeriti mijeseći sami svoj kruh u školskoj blagovaonici koji se potom ispekao u školskoj kuhinji.

Sudjelujući u aktivnostima tijekom Dana zahvalnosti za plodove zemlje, uvidjeli smo kako je za plodove potrebno puno rada i upornosti. Sve te darove, naime, besplatno primamo od prirode i njenog Stvoritelja, no oni su ujedno i plod ljudskog rada i predanosti. Čovjek tako svojim radom postaje suradnik u Božjem stvaranju, ali može se i Božjem djelu suprotstaviti uništavajući prirodu i njene darove. Zaključivši kako čovjek svojim radom treba obogaćivati i oplemenjivati svijet oko sebe,  na kraju smo zahvalili Bogu na plodovima. Uz molitvu i izraze zahvalnosti zajedno smo  blagovali kruh što su ga pripremile vrijedne dječje ruke, prisjećajući se pritom svih onih koji su pomogli u njegovu nastajanju od „zrna do pogače“. Na taj nas je način kruh još jednom povezao i učvrstio u zajedništvu kao što je to učinio već puno puta do sada i kao što će to nastaviti, uz Božju pomoć, činiti i u budućnosti.

Ivan Jakšinić, vjeroučitelj