Gledajući filmove o sprječavanju nasilja, učenici uče o tome kako je školsko postignuće i pristojno ponašanje važan element života. Taj element otvara vrata lijepim događanjima, doživljajima te je poticajna mjera za nastavak u istome smjeru.

            Učenici se uče odgovornosti, izvršavanju obveza, razlikovanju dobroga od lošega te pozitivnim vrijednostima.

            Putem filmova naši učenici spoznaju ljepotu dječjeg stvaralaštva, cijene nagradu kao poticajnu pedagošku mjeru, upoznaju druge ljude i generacije, osluškuju druge mentalitete i interese. Uče o besmislu nasilja, o posljedicama istih, te o vrijednostima zdrave i kvalitetne komunikacije.

            Što naši učenici kažu o odlasku u kino i filmovima koje su vidjeli :

            Na pitanje: ,,Zašto sam ja odabran da idem u kino? '', samo je jedan učenik odgovorio: ,,Zato jer sam svojim ponašanjem to zaslužio!“, dok su ostali učenici odgovarali da idu gledati film. Učenici su zapamtili jedino naziv filma Djeco, Ivica se zovem, dok su za ostale filmove navodili radnju ili teme poput dječjeg prava i tolerancije.

            Najviše traga na njima su ostavile slike i priča o djevojčici koja je invalid i koju njezini suučenici vremenom prihvaćaju kao takvu, zatim svijest o tome „da bolesna djeca mogu isto što i mi“, a jedan je učenik čak prepoznao i tematiku Građanskoga odgoja i obrazovanja.

            Učenici su zaključili da im je bilo lijepo i da će im sadržaji filmova sigurno koristiti u budućnosti. Zaključili su i da se ne treba tući i rugati drugima te  spoznali važnost pravoga prijateljstva i međusobne pomoći kao temeljnoga elementa suživota.

Ingrd Šimičić, pedagoginja